|
|
U kvarnerskom su loncu ukuhane sve kvarnerske osobitosti: obilje mora i obala, siromastvo krsa i zaledja,
divljina gorskog, pitomost nizinskog podrucja. Umjesto preporuke sto ovdje treba kusati, recimo samo
da su ribe, rakovi i skoljke iz bistrog mora, povrce i voce je iz nezatrovane zemlje, a janjci i
divljac udisu cist zrak. Ovdje se jede zdrava hrana!
Kako bismo dobili potpuniju predodzbu o prirodnim prehrambenim blagodatima iz kojih je izraslo kulinarstvo
regije, moramo odvajati primorsku i goransku kuhinju, a razlicitosti pripisati prirodno zemljopisnim
uvjetima.
|
Primorska se kuhinja, zahvaljujuci svojim mediteranskim i maritimnim utjecajima temelji na ribama,
skoljkama, rakovima, odnosno glavonoscima, na janjetini, tjestenini, na mediteranskom povrcu i vocu,
zacinskom bilju, na maslinama i maslinovom ulju, na kestenima i vinu, dok se goranska kuhinja temelji
na divljaci, mlijeku i siru, mesu i gljivama, slatkovodnoj ribi, povrcu, posebice krumpiru i kupusu,
sumskom vocu i zacinima, kao i zestokim picima, rakiji, brinjevcu, medovaci ili medici (rakiji s medom).
|
|
Osim dvije podjele na primorsku i goransku kuhinju, postoje i razlike u nacinima pripreme
hrane i unutar samih mikroregija. Svaki otok, pa i svako selo, imaju svoj nacin priprave.
|
|
Kad ste na Kvarneru, u primorsko-goranskom kraju, ne propustite ni otocki ni goranski sir
(skripavac), ni prsut, ni zelene ni crne masline, ni janjetinu ispod peke ili na raznju, ni
salatu od hobotnice i primorski brodet, medvjedje sape i puhove, skoljke i hobotnice, cuvene skampe,
skarpinu i srnetinu, sparoge i gljive, surlice i njoke, tresnje i borovnice, marune i sumske jagode,
povatice i fritule...
|
|